Vodopad ima bradu kao grof L.N.Tolstoj.
To se
u stvari
jutro po sebi peni i razapinje dugu.
Ja sam priznao jednoj ženi
da je život nešto prosto u meni,
- a nije baš tako prosto.
Ja sam mislio da cu ici pravo
dok se ne pretvorim u lenjir,
a našli su me u krugu.
Našli su me posle lutanja
srozanog od vriska do šaputanja.
Prošao je oktobar.
Medu nogama drveca polako zaudara na vlagu
i krv.
Ulica poslednji put kisne na sirovom suncu.
Sedite malo kraj mene kao kraj groba.
Minut pošte za moje preminulo najrumenije doba.
Sedite malo kraj mene
Vidite: opet sam dobar.
Iza uha mi se okoreo